01/09/2026
Za sve vas… bez obzira jeste li se nekada pronašli u ulozi A ili ulozi B.
Da na kraju dođete na svoje. I da putem ne izgubite sebe. 🤍
Posvađali su se.
Jedna osoba je govorila iz povrijeđenosti, druga iz ponosa.
Prva je pokušavala objasniti kako se osjeća. Druga je samo čekala svoj red da uzvrati.
„Mene je to povrijedilo.“
„Pa što? I mene je svašta povrijedilo.“
„Samo sam trebala da me saslušaš.“
„Nemam ja vremena za tvoje drame.“
A onda je došlo ona poznata...
„Pa to si ti iz mene napravio/la.“
I odjednom je onaj koji je povrijedio postao žrtva, a onaj koji osjeća...krivac za sve.
I tu je svađa završila.
Jer tamo gdje nema empatije, odgovornost se najlakše prebaci na onoga tko još osjeća.
Ponos ne dopušta: „Pogriješio sam.“ Prkos ne dopušta: „Žao mi je.“ A nedostatak empatije uvijek pronađe nekoga drugoga tko će biti kriv.
I nije uvijek problem u tome što se dvoje ljudi ne voli. Ponekad se jednostavno ne znaju voljeti na isti način.
Kažu da Bog ponekad spoji naizgled nespojivo. Suprotnosti se mogu privući, ali za ostati zajedno ipak treba nešto zajedničko.
Ne isti interesi. Ne isti posao. Ne isti život.
Nego slične vrijednosti.
Jer teško dugo zajedno hodaju onaj koji osjeća i onaj koji ne mari. Onaj koji zna spustiti ponos i onaj kojem je važnije pobijediti. Onaj koji zna reći „oprosti“ i onaj koji iz prkosa radije izgubi čovjeka nego prizna pogrešku.
I zato, bili danas A ili B čuvajte sebe.
Ako ste pogriješili, priznajte. Ako ste povrijedili, ispričajte se. Ako volite, ne dopustite ponosu da govori glasnije od ljubavi. A ako ste dali sve od sebe, nemojte zauvijek nositi krivnju koju vam je netko drugi stavio na leđa.
Nije pobjeda imati zadnju riječ.
Ponekad je najveća pobjeda doći na svoje i shvatiti da putem niste izgubili sebe. 🤍
